среда, 6. октобар 2021.

Hamlet

    Ovo Šekspirovo delo važi za jednu od najvećih tragedija u svetskoj književnosti svih vremena. Tematski bi moglo da se odnosi čak i na današnje duštvo. Kao da se sa vremenom nije ništa promenilorazvrat,ubistva i beskrupuloznost vlada i u našem društvu. Sigurno da i sada postoje ljudi poput Hamleta koji pokušavaju da se izbore sa time.
    Šekspir nam predstavlja Hamleta kao žrtvu tadašnjeg društva i načina života ljudi iz tog vremena. Sudbina se sa njim surovo poigrala. Kada zaznaje kako mu je otac zapravo umro tog momenta počinje njegova agonija. To saznanje stiže od duha njegovog oca. Postavlja se pitanje je li duh postojao ili se samo njegova podsvest poigrala sa njim. Postaje nebitno ko je zaista bio duh ono što je bitno to je da je seme sumnje usađeno u Hamletovom srcu. Nakon tih dešavanja tragedija je neminovna. Na početku ove drame se ne naslućuje da će upravo Hamlet postati tragična ličnost ove drame na kraju se upravo to dešava. Kako bi otkrio jesu li informacije koje je dobio od samog duha svoga oca on odlučuje da glumi ludilo. Sa vremenom to ludilo uzima maha i prosto se ne može razlikovati  gluma  gluma od stvarnosti. On u svojoj glavi kroji razne planove ali se polako gubi i u svakome vidi potencijalnog neprijatelja. On se ni za očevog života nije nešto posebnop slagao sa njim ali je sada prosto smatrao da je njegova dužnost da otkrije kako je on nastadao i da kazni krivce. Čak nam se na momente čini da je on više ljut što se njegova majka udala za ubicu njegovog oca nego zato što mu je otac ubijen. Čini nam se da su negova osećanja prema majci bolesna čak edipovska. Možda bi on ubistvo oca mogao i da oprosti ali ne i izdaju svoje majke. Udaju majke za ubicu njegovog oca on više posmatras kao izdaju njega samog a ne njegovog oca. On se sa tim teško nosi i to ga polako izjeda. Ako dublje zađemo u samo delo stiče se utisak da su ovi likovi, tačnije ova drama zapravo samo način da sam Šekspir pokaže svoje neslaganje i zgražavanje tadašnjim društvom. On osuđuje takvo društvo i kroz ovo delo mu se podsmeva ali skriveno koristeći pesničku slobodu a da pritom ne bude razotkrivena prava namera. Pisac ismeva probleme tadašnjeg društva kao što su: preljuba, ubistvo, pokvarena vlast. Svi ti problemi su nažalost i problemi našeg današnjeg društva. Šekspir je preko Hamletovog lika pokušao da prikaže svoje mišljenje i zgražavanje nad tadašnjom situacijom u društvu. Hamlet je prikazan kao lik koji je u sukobu sa svima pa i sa samim sobom. Što se i vidi iz njegovog pitanja biti ili ne biti? Sama drama se završava tako što je on osvetiio svoga oca ali su u toj osveti nastradali i svi njemu bliski pa čak i on sam. U poslednjim trenucima svog života kao da je bio spreman da oprosti ali je za to bilo kasno. Stičemo utisak da se radovao smrti jer je izgubio svoje voljene pa mu život bez njih više nije značio ništa. To što su na kraju svi glavni likovi mrtvi je samo još jedan dokaz da je pisac sa njihovom smrću  želeo da uništi  i njihove osobine kojih se gadio. U ovom delu je najveći tragičar sam Hamlet jer je izgubio sve njemu drage osobe a i sopstveni život u želji da osveti smrt svog oca. Hamlet je jedna od najzanimljivijih ličnosti u književnom delu zbog borbe koju vodi sa svima pa i samim sobom a ujedno je i najtragičnija ličnost u književnosti. Tragedija je ono što se prožima kroz delo završava se tragedijom ogromnih razmera.Kao što sam na početku već rekla sudbina se sa njim surovo poigrala.
    Kroz život se često nalazimo pred raznim iskušenjima ali da li je rešenje na zlo odgovoriti zlom? Mislim da nije, jer time možemo samo pogoršati situaciju i kraj može biti fatalan. Zato neka nam ovo delo bude za nauk, nemojmo dozvoliti da postanemo tragične ličnosti kao što se to desilo Hamletu. Uzmimo sudbinu u svoje ruke.

уторак, 28. септембар 2021.

Ernest Hemingvej

    Ovaj veliki pisac je kažu bio vrlo škrt na rečima ali su zato bio jedan od najuticajnijih pisaca svog vremena pod uticajem njegovog pisanja stvorena je i lepa književnost dvadesetog veka.
    Od oca je nasledio nemiran duh i tako je živeo ceo svoj život. Rođen je 1899. godine. Za njega kažu da je na put uvek nosio udicu, pušku i pisaću mašinu. Bio je žedan života, radoznao i zbog toga je mnogo putovao. Nije se trudio da se mnogo školuje jer je smatrao da je to gubljenje vremena. Zbog toga jako rano počinje da radi kao novinar. On je smatrao da je jedina bitna škola zapravo životna škola što i dokazuju njegove sledeće reči: "Da bi mogao da pišeš o životu, prvo moraš da ga živi". Verovao je da jedino život može da te nauči nečemu ako ga živiš punim plućima, on ga je tako i živeo. Učestvovao je u mnogim ratovima i sve to je na njega ostavilo dubog trag. Međutim on je već imao genetsku predispoziciju za depresiju pošto mu se i otac zbog toga ubio iz vatrenog oružja kao i on sam 1961. Napisao je mnoga dela:  "Imati i nemati","Sunce se ponovo rađa", "Za kim zvona zvona". Njegovo delo "Starac i more", je svakako delo koje je svakome poznato ujedno je i delo zbog koa je Hemingvej dobio Pulicerovu nagradu. Ovo njegovo delo je priča o starom ribaru koji je bio večiti gubitnik u životu ali je pred sam kraj svog života skupio hrabrost  i suočio se borbom u kojoj je bilo očigledno da će izgubiti ali je na kraju pobedio. Na taj način nam je pisac pokazao da čovek može da pobedi u svakoj situaciji ako ima dovoljno vere i hrabrosti. Zbog ovog dela mnogi su ga zvali književnim genijem. On je ovim delom dao veliki doprinos književnosti  dvadesetog veka. Ovaj veliki pisac je tokom svog života vodio borbu sa svojim demonima koji su ga proganjali.Sa majkom je imao jako loš odnos jer je krivio za njegovo samoubistvo zbog tog njegovom odnosa sa majkom imao je loš odnos i sa svim drugim ženama. Zbog toga se više puta ženio i mnogo je pio. Valjda je pokušavao da utoli tugu koja ga je pratila alkoholom. Smrt je postala deo njegovog života još od kada je prvi put otišao u rat. Nakon toga je mnogo putovao a često je gledao smrti u oči. On kao da je prkosio smrti ili je možda priželjkivao jer je na žalost svoj život završio samoubistvom, mada je svog oca jako krivio zbog istog čina.Za njega kažu i da je bio bipolarna ličnost. Njegova psiha je bila jako poljuljana ali je zato bio jako dobar pisacon je stalno bio u sukobu sa celim svetom valjda je imao i razloga za to jer su ratovi u kojima je bio ostavili ožilke na njegovoj duši. Znao je da govori: "Najbolji način da otkriješ da li nekome možeš da veruješ jeste da mu ne veruje". On je u sebi imao dve ličnosti, jedna je bila tako draga i ljubazna da su gas vi zavoleli na prvi pogled. Sa druge strane je ličnost koja je svojim ponašanjem i grubošću mogla da povredi i otera od seb i svoje najbliže u koliko se u nečemu ne bi slagali sa njim. Kažu da je umeo da se sukobi sa svim i svakim pa čak i sa životom.Umeo je da u svoj život unese uzbuđenje i da ugodi sebi. Voleo je život, žene i piće. Bio je dobar novinar i fantastičan pisac ali je često umeo da bude loš i sebi i drugima.
    Mada je ostao upamćen kao jako dobar pisac imao je i uspona i padaova u pisanju. Ostavio je jako velik trag u književnosti ali je svoj život završio tragično. Digo je ruku na sebe, kao da se nije snašao u sopstvenom životu. Koliko god da je uživao u svemu što mu je život pružao on nije bio srećan i zato ga je kukavički napustio baš kao i njegov otac.

Čiča Gorio - Analiza

    Ovo delo je napisao Onore de Balzak. Pisac piše o francuskom društvu i njegovim manama. Čitava priča se odvija oko dva glavna lika koji se sreću u jednom pansionu gde žive ljudi koji  jedva sastavljaju kraj s krajem.
    Tu je stari čiča Gorio koji je bio bogat i imao svoju fabriku. Svoje bogatstvo je steko tako što je koristio lošu situaciju u zemlji i bogatio se na tuđoj muci. Njemu to nije bilo bitno jer je uživao u svom životu sa  svojim dvema ćerkama. Pružao im je sve što bi one poželele a one su ga  navodno obožavale. Kažem navodno jer kada im je omogućio dobar miraz, dobre brakove i položaj u društvu a novac počeo da nestaje nestala je i njihova ljubav. Čiča Gorio star i bez novca završava u jednom pansionu. Njegove ćerke ga retko posećuju ,stide se njegovog položaja i zaboravljaju sve što je on činio za njih Na kraju umire rzočaran jer konačno priznaje sebi da su ga ćerke zaboravile čim je ostao bez novca, stidele su ga se. U tom pansionu živi i mladioć Ežen de Rastinjak  koji je došao u Pariz iz malog mesta i siromašne porodice kako bi studirao i omogućio bolji život svojoj setri i majci a i sebi


Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

Derviš i smrt

    Ovaj roman je jedno od najboljih dela Meše Selimović. Pošto kritičari imaju različita mišljenja o tome kom književnom rodu pripada možemo reći da je: psihološki, filozofski ali i roman lika. Ono što je sigurno to je da je ovo još jedan roman u kojem se traži smisao života. 
    Mnogi pisci kao i ljudi su sebi često postavljali ovo pitanje pa je tako i Meša pokušao u svom delu da otkrije ono što nikome nije pošlo za rukom. Njegov glavni lik je derviš Ahned Nurudin. Svoj život je posvetio veri jer je tamo po njemu bio smisao života. Odreko se ljubavi i ovozemaljskih zadovoljstava kako bi se posvetio Bogu. Mislio je da su svi odgovori u veri. Živeo je ušuškan u svom svetu i verovao da pravda uvek pobeđuje u životu. Međutim u životu nije baš sve tako jednostavno a to surovo otrežnjenje doživljava i sam Nurudin kada mu brata nevinog osuđuju na smrt. Njegov brat je greškom video spise koji pokazuiju da je  neko ko treba da deli pravdu zapravo korunpiran i radi mimo zakona.Zbog toga je nagrada za njegovo poštenje bila zatvor a zatim i smrt. U početku Nurudin veruje u božiju pravdu kao i u ovozemaljsku pa se nada da će to spasiti njegovog brata jer po tim pravilima nevin čovek ne moiže da strada. Kako se samo brzo otreznio i shvatio da je realnost mnogo surova. Njegovo razočarenje je veliko. Svestan da ga je izdao Bog u kojeg je tako verovao da se odreko ljubavi žene i svega ovozemaljskog bašiz straha od izdaje i sada ga je izdao i on u koga je slepo verovao... 

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 800 din  PostNetom.

среда, 14. октобар 2020.

ANALIZA LIKA RASKOLJNIKOV

    On je glavni lik ovog fantastičnog dela. Kako je Dostojevski veliki poznavalac ljudi i njihove pshihe on je na veličanstven način uspeo da nam dočara više osobina svog lika. Njegov lik nosi čak i simbolično prezime Raskoljnikov. Njegovo ime znači da je on stalno u nekom raskolu kako sa okolinom tako i sa samim sobom. On je čovek koji je imao lepotu i inteligenciju ali mu je novac nedostajao, to mu je na kraju i pomutilo razum. On je čovek koji svoje emocije ne ume dobro da pokaže čak ni prema majci i sestri. Sa druge strane je čovek koji bi svakome pomogo u nevolji posebno siromašnim ljudima. Njega je  vrlo teško shvatiti, želi da pomaže ali teško prihvata kada neko želi da se žrtvuje zarad njega. Kao što su želele njegova sestra i majka da se žrtvuju zarad njega. On je veoma povučen u sebe i možemo reći da je samotnjak, živi u svom svetu. Zbog siromaštva u kome živi u njemu se taloži bes koji jednog momenta prosto kulminira i od njega na kraju načini ubicu. On je kivan na čitavu zemlju u kojoj se bogataši bahate dok sirotinja gladuje. Prezire svakog ko zarađuje na muci sirotinje i smatra da bi ubistvom jedne takve osobe pomogo društvu i da bi mu mnogi siromasi bili zahvalni zbog toga...


Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.