субота, 4. октобар 2014.

ČOVEK MOŽE BITI UNIŠTEN ALI NIKAKO PORAŽEN

    Nekada posmatrajući dešavanja oko sebe postavljam sebi razna pitanja na koje mi odgovor daje moje drugo ja, tačnije vodim monolog. Među gomilom pitanja je i ovo:  Može li čovek biti poražen u koliko je uništen?
    To pitanje mi se često motalo po glavi i nisam nalazila pravi odgovor sve dok nisam pročitala delo ,,Plava grobnica,,. Nakon što sam ovo delo pročitala sve  sam gledala drugim očima. Nekako kao da sam se odvojila od svega i posmatrala sa strane sve što se dešavalo oko mene. Ponašanje ljudi kako mladih tako i starih. Svi oni život olako shvataju. Najlakše im je da kukaju kako je život težak a mladima dosadan. Kako sve  brzo prođe  i kako je teško nositi se sa svakodnevnim problemima. Kako smo uništeni skroz zbog situacije u zemlji. Prosto kao da ne postoji izlaz iz začaranog kruga. Skoro da bih se složila sa tim da ja nisam pročitala delo koje me je naučilo drudgačije da gledam na život. Kada ih slušam kako kukaju ne mogu a da se ne setim naših predaka koji su svoje živote dali zarad nas i našeg mirnog sna. Jesu li oni u tom teškom času kada su smrti gledali u oči poklekli? To je bio trenutak za preispitivanje života i za stah a ne ono sa čim se mi sada nosimo. Naravno da nisu, jer su oni znali da mogu biti uništeni ali ne i poraženi.
    Njihova mrtva tela su položena u plavu grobicu koja ih je pokrila svojim talasima. Ipak njihov duh nije bio poražen ,oni su znali da su pobedili. Njihov duh je nastavio da živi u nama njihovim potomcima. Sećamo ih se i divimo njihovoj hrabrosti i požrtvovanju i dan danas.


Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

ČOVEK JE SAMO ZA ŽAL I ZA MUKU ZDADEN

    Ovo su reči koje je Mitke izgovorio Koštani trenutku kada su došli prosci da je vode. Sa ovom rečenicom joj je stavio do znanja da se njena sudbina ne razlikuje od sudbine drugih ljudi jer se i on osećao kao tragičar u svojoj koži. Ni on nije bio zadovoljan svojim životom i svojom sudbinom pa je smatrao da je jedino rešenje da nemo prihvatiš svoj život takvim kakvim je, jer ne možeš ništa da promeniš. On je bio ubeđen da niko nije zadovoljan svojim životom da ne postoje srećni i zadovoljni ljudi vodio se po tome da su ljudi rođeni  samo za tugu i za muku. Negde to i nije bilo daleko od istine jer je period o kome se piše zapravo i bio veoma težak za život. Takođe je društvo u tom periodu bilo patrijarhalnog vaspitanja i niko nije mogao da odluči o sklapanju braka samostalno već su to činili za mlade ljude njihovi roditelji. Što je i podrazumevlo da je bilo mnogo neostvarenih ljubavi i mnogo patnji. Tada su se brakovi sklapali i na osnovu statusa u društvu i društvenih slojeva kome su pripadali. Ti slojevi su se retko mešali među sobom...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

ČITAJUĆI NARODNE EPSKE PESME NAUČILA SAM

    Narodne epske pesme su pesme koje u sebi sadrže i neku bitnu pouku svakome ko ih pročita. Te pesme govore o životu našeg naroda u periodu koji je za naš narod bio veoma težak. Živeli su u veoma teškim uslovima pod robstvom ali nisu zaboravili ni jednog trenutka koliko je  bitno biti pošten i odan porodičnim vrednostima.
    Čitajući pesme koje pripadaju epskom ciklusu ja sam mnogo naučila o životu naših predaka i njihovim patnjama. Naučila sam koliko je ljudima bila bitna porodica, oni su u tom periodu bili spremni da žrtvuju svoje živote zarad svojih bližnjih. Ako povučemo paralelu između naših života i njihovih koji su opisani u ovim pesmama mi smo se negde u godinama koje nas dele mnogo toga izgubili. Među onim što smo izubili je lepo ponašanje, poštovanje prema drugim ljudima i čini mi se da  sve manje vremena ljudi imaju za porodicu i svoje drage ljude. Negde su se moralne vrednosti izgubile. Današnje društvo ne vrednuje više stvari kao što su to nekada ljudi činili. Ja imam tu sreću da se u mojoj porodici još uvek zna šta je poštenje i lepo  vaspitanje. Dok čitam ove pesme negde uspevam da prepoznam vrednosti iz moje porodice. Likove koj bih posebno izdvojila  iz ovog ciklusa su  lik Ađelije i Jelice. To su likovi koji su zaista vredni poštovanja i divljenja....

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 800din PostNetom.

недеља, 9. децембар 2012.

MALO LI JE TAKIJEH JUNAKA



    Pomalo je takijeh junaka, ko što beše Banović Strahinja, ovim rečima se završava narodna epska pesma.Jeli to baš tako, zar mi nemamo  više narodnih junaka?
Naravno da to nije tako. U našoj istoriji se pokazalo da smo mi zemlja koja ima mnogo junaka koji su vredni svakodnevnog pomena.
Svako je čuo za Marka Kraljevica, Jug Bogdana, devet Jugovića, starog Vujadina  i mnoge druge naše junake. Ako bismo pisali njihova imena trebalo bi mi mnogo papira. Čak i ne moramo da pišemo imena tih junaka jer su ona utisnuta u svaki pedalj naše zemlje, svako stablo drveta, svaki cvet što miluje blagi povetarac koji šapuće njihova imena. Oni su svuda oko nas. Svi ti ljudi su beskrajno voleli svoju domovinu i nisu žalili svoje živote samo da oteraju neprijatelja. Znali su oni da će njihovi potomci znati da cene to što su oni učinili za njih,za nas. Naša istorija je nažalost bila puna i lepih i stašnih trenutaka. Našu zemlju su često šibali vetrovi rata, savijala se kao cvet na vetru ali je ponosna izdržala nije se slomila.
Svaki takav rat je imao puno junaka koji su hrabro koračali u smrt sa pesmom na usnama, za slobodu svoje otadžbine. Krv naših junaka je natopila našu zemlju i zato u njoj i cveće ponosno raste, drveće ponosno pruža grane ka Suncu, a Sunce iznad naše zemlje ponosno greje zemlju koja je dala takve junake...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

понедељак, 29. октобар 2012.

POVEZANOST DELA KOŠTANA I NEČISTA KRV



Ovo su dela koja spadaju u nostalgičnu poeziju, odišu  nekom dubokom tugom i ako su ispunjena jakom ljubavlju . Sva ta jubav prelazi u patnju i bol pa ova dela na kraju prelaze u tragediju  ljudskih sudbina.
      Bora Stanković voli da piše o ljubavi, životu običnih ljudi , strasti, odnosu mladih i starih i njihovim  patnjama. Kroz oba dela  su bol i patnja toliko jako izražena da su  ta osećanja skoro postala opipljiva. Lik Sofke pati zbog svoje nečiste krvi koja pokušava da je obuzme i ako se ona bori sa tim svojim prokletstvom . Jednog momenta ona sama bude savladana i upada u vrtlog strasti   koju ne moze da ugasi.Ona postaje žrtva sopstvene porodice jer mora  da im pomogne kako ne bi propali a samim tim biva uvučena u brak koji ne može da joj smiri i obuzda  njenu uzavrelu krv. Sa tim brakom umiru  njeni snovi, želje i maštanja. Njena duša je u agoniji iz koje ona ne uspeva da se izvuče i ako pokušava  kako bi održala privid o svojoj sreći jednog momenta  se prepušta i gubi u tom lavirintu. U  Nečistoj krvi  ne pati samo Sofka već i njena majka  čija je lepota izgubljena pored čoveka koji  joj nije posvećivao pažnju i nije je primećivao  tokom celog njihovog života. Pati  i Sofkin svekar  koji  oseća jaku strast prema njoj ali mora da je kontroliše a takođe i njena svekrva koja je svedok svega toga i sa tim mora da živi. Sa druge strane je Koštana  prelepa ciganka koja je svima zavrtela mozak  i svi je obožavaju. Njena lepota sve oko nje vodi u prokletsvo patnje i bola   pa čak i nju samu. U ovom delu su ljubav i strast pokretač svih dešavanja ali ujedno i prokletstvo koje se obrušilo na sve aktere...



Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 800din PostNetom.