Još od
davnina ljubav je prisutna u književnim delima. Tu su i prve pesme u prošlosti
govorile o raznim ratovima ali i o ljudima koji su patili zbog ljubavi.
Ne moramo da
idemo toliko daleko vekovima u prošlost dovoljno je da se podsetimo dela koja
se i dan danas čitaju a koja odišu ljubavlju. Bilo da je obostrana ili je neuzvraćena ona je uvek tema književnih
dela. Osvrnućemo se na dela koja su nam poznata poput Petrarkinog, Kanconijera. To je poznato delo koje govori o ljubavi Petrarke prema Lauri, udatoj ženi koju je prvi put video u
crkvi u Avinjonu. Naravno ta ljubav nije uzvraćena ali njega to ne sprečava da
piše o njoj na poseban, uzvišen način kao o božanstvu koje je bez mane prosto
savršena. Piše za njenog života pa čak i posle njene smrti. Međutim njegov način
pisanja je toliko uzdiže da su mnogi
koji su proučavali njegova dela tvrdili da ta žena nije postojala ,samo zato
što je o njoj pisao sa obožavanjem kao
da je ona neko božanstvo. Ne možemo pisati o ljubavi u književnim delima a da
ne spomenemo Šekspirovo delo "Romeo i Julija". Ovo delo govori o ljubavi koja
se tragično završila i mnogi književnici smatraju da je njihova ljubav bila
najveća ljubav u svetskoj književnosti o kojoj se pisalo. Šekspir nam je u svom
delu pisao o ljubavi koja je bila toliko
jaka da ih je oboje odvela u smrt. Što se naših domaćih pisaca tiče moramo
spomenuti pesmu "Očiju tvojih da nije", koju je napiso Vasko Popa. On nam o
ljubavi piše na jedan poseban način,govori nam da je ljubav osećanje koje može
da promeni svet. Ako smo voljeni i volimo svet vidimo na sasvim drugačiji način, vidimo sve oko sebe obojeno duginim
bojama.Tada i sunce može jače da sija i nebo ima drugačiju boju nego obično. Nažalost ta ista ljubav koja nije uzvraćena svet nam boji u tužne sive boje i život gubi smisao. Motiv ljubavi pisci koriste svako na svoj način. Uzmimo za
primer Jovana Jovanovića Zmaja koji piše o ljubavi na sebi svojstven
način. Đulići su ispunjeni ljubavlju, toliko jakom da u stihovima osećamo
nevericu dali se ta ljubav toliko jaka i velika stvarno dešava njemu ili je to
samo san i varka. Pisac o svojoj ljubavi govori sa velikom nežnošću i emocijama
koje su zapravo emocije koje je i sam doživeo, više je pisao autobiografski.Tokom čitanja raznih dela vidimo da pisci uvek koriste u svojim delima motiv
ljubavi bilo da je to ljubav između mušarca i žene ili ljubav prema deci, braći
ili prijateljima.
Kakva
god da je ljubav u pitanju ona je ne presušni izvor inspiracije kako naših tako i svetski. Jer ljubav je najlepše osećanje koje je
ikad živo biće iskusilo.