четвртак, 17. децембар 2015.

LJUBAV KAO VEČITA INSPIRACIJA PESNIKA

    Još od davnina ljubav je prisutna u književnim delima. Tu su i prve pesme u prošlosti govorile o raznim ratovima ali i o ljudima koji su patili zbog ljubavi.
    Ne moramo da idemo toliko daleko vekovima u prošlost dovoljno je da se podsetimo dela koja se i dan danas čitaju a koja odišu ljubavlju. Bilo da je obostrana ili je neuzvraćena  ona je uvek tema književnih dela. Osvrnućemo se na dela koja su nam poznata poput Petrarkinog, Kanconijera. To je poznato delo koje govori o ljubavi Petrarke prema  Lauri, udatoj ženi koju je prvi put video u crkvi u Avinjonu. Naravno ta ljubav nije uzvraćena ali njega to ne sprečava da piše o njoj na poseban, uzvišen način kao o božanstvu koje je bez mane prosto savršena. Piše za njenog života pa čak i posle njene smrti. Međutim njegov način pisanja je toliko uzdiže da su  mnogi koji su proučavali njegova dela tvrdili da ta žena nije postojala ,samo zato što je o njoj pisao sa obožavanjem  kao da je ona neko božanstvo. Ne možemo pisati o ljubavi u književnim delima a da ne spomenemo Šekspirovo delo "Romeo i Julija". Ovo delo govori o ljubavi koja se tragično završila i mnogi književnici smatraju da je njihova ljubav bila najveća ljubav u svetskoj književnosti o kojoj se pisalo. Šekspir nam je u svom delu pisao o  ljubavi koja je bila toliko jaka da ih je oboje odvela u smrt. Što se naših domaćih pisaca tiče moramo spomenuti pesmu "Očiju tvojih da nije", koju je napiso Vasko Popa. On nam o ljubavi piše na jedan poseban način,govori nam da je ljubav osećanje koje može da promeni svet. Ako smo voljeni i volimo svet vidimo na sasvim drugačiji način, vidimo sve oko sebe  obojeno duginim bojama.Tada i sunce može jače da sija i nebo ima drugačiju boju nego obično. Nažalost ta ista ljubav koja nije uzvraćena svet nam boji u tužne sive boje i život gubi smisao. Motiv ljubavi pisci koriste svako na svoj način. Uzmimo za primer Jovana Jovanovića Zmaja koji piše o ljubavi na sebi svojstven način. Đulići su ispunjeni ljubavlju, toliko jakom da u stihovima osećamo nevericu dali se ta ljubav toliko jaka i velika stvarno dešava njemu ili je to samo san i varka. Pisac o svojoj ljubavi govori sa velikom nežnošću i emocijama koje su zapravo emocije koje je i sam doživeo, više je pisao autobiografski.Tokom čitanja raznih dela vidimo da pisci uvek koriste u svojim delima motiv ljubavi bilo da je to ljubav između mušarca i žene ili ljubav prema deci, braći ili prijateljima.       
   Kakva god da je ljubav u pitanju ona je ne presušni izvor inspiracije kako naših tako i svetski. Jer ljubav je najlepše osećanje koje je ikad živo biće iskusilo.