четвртак, 21. октобар 2010.

JESENJE JUTRO U MOM GRADU

Svako pozno jesenje jutro je sumorno.
 Zora sviće a sunce se ne vidi.Veseli sunčevi zraci ne mogu  da probiju gustu maglu. Sitna jesenja kiša sipi.Na golim granama u  parku sede šćućureni vrapci, promrzli i mokri. Parkovi više nisu puni dece, prazni su i tužni. Asvalt na ulicama je mokar od kiše, zgrade se jedva naziru  kroz maglu. Nekako je sve tužno i sivo. Ipak ljudi hrabro koračaju jer ih čekaju svakodnevne obaveze. Deca gaze barice na putu do škole, a u vazduhu miriše na zimu koja nam se polako prikrada.