петак, 21. октобар 2016.

ROMANTIZAM U SRPSKOJ KNJIŽEVNOSTI


    Romantzam kao pravac je nastao u devetnaestom veku. Ono što karakteriše romantizam to težnja za slobodom i za slobodom izražavanja. Neko ko je najzaslužniji za to što se u našoj zemlji razvio romantizam je Vuk Krađžić. Njegov put je bio veoma trnovit. Jednog trenutka je bio potpuno sam sa svojom idejom. 
    Ubrzo su se oko njega sakupili viđeni pisci tog doba kao što su: Laza Kostić, Branko Radičević, Jovan Jovanović Zmaj, Đura Jakšić. Zahvaljujući njima naša kniževnost je napredovala i kod nas je stigao romanrizam kao pravac u književnosti. Vuk Karađžić je težio tome da se afirmiše naš narodni jezik u pisanju. Mladi pisci su bili istog mišljenja kao i Vuk i konačnio je došlo do nacionalnog buđenja i kulturnog preporoda u našoj zemlji. Rad mladih pisaca koji su se okupljali oko Vuka, naišao je na odobravanje svetskih pisaca poput Getea. To im je dalo vetar u leđa da nastave u tom pravcu. Nihovo pisanje je svrstano u naivnu književnost, pisali su narodnim jeziku i time se približila književnost narodu. Međutim tadašnja vlast u našoj zemlji sumnjičavo je gledala na rad naših pisaca pa i na samog Vuka...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

четвртак, 31. март 2016.

CEO SVET JE PROKLETA AVLIJA


Svako ko je pročitao delo Ive Andrića ne može a da se ne zapita u kakvom svetu mi živimo? To isto sam se i ja zapitala/o.Nakon što sam pročitala delo kao da su mi se oči nekako otvorile.                    
            Po prvi put sam videla stvari na koje nikada nisam ni obraćala pažnju, videla sam svet onako ogoljen bez ružičastih naočara. Na moju žalost taj svet mi se nije dopao. Shvatila sam da i mi živimo u jednoj prokletoj avliji kao što je i stari fra Petar. Ne samo mi već ceo svet. Sve ono što se dešava u našoj zemlji i u svetu sve nas navodi na to da zaključimo da je i u našoj prokletoj avliji vrlo slično kao i u Andrićevoj. Njegovi su likovi svi imali neku muku i nevolju baš kao i mi u našem svetu i svako je na ovaj ili onaj način bio kriv za nešto, čak i zbog neke sitne misli ili dela koje su počinili. Što bi Karađoz rekao: "Svi su krivi makar i u snu". Neko svoju krivicu priznaje neko ni samom sebi ne želi da prizna. U Andrićevoj avliji se govori o društvu čiji se temelji ljuljaju i u tom haosu i rasulu iz straha da ne izgube vlast hapse i krive i nedužne. Ništa nije ni u današnjem svetu bolje. Svi se trude da ostanu na vlasti što duže i grade svoj život preko tuđih leđa .U svetu ,toj prokletoj avliji niko ne preza ni od čega. U zatvorima su čak i nedužni ljudi a lopovi i kriminalci su na slobodi žive svoje živote punim plućima.Moralne vredosti celokupnog društva u celom svetu su poremećene. Sudi se nedužnima a sude im upravo krivci. Sve se nekako istumbalo naglavačke baš kao i Andrićevoj avliji. Čudno je kako godine prolaze a te avlije nekako uvek ostaju u ljutskom društvu. Mi smo u jednoj takvoj u nekoj manjoj varijanti a svet u jednoj  ogromnoj. Nekako kao da imamo mnogo manjih avlija u jednoj ogromnoj svetskoj. Oko nas se dešavaju vrlo ružne stvari nevinim ljudima koji nisu zaslužili tako strašne sudbine baš kao ni fra Petar ali tu ljudi oni nedužni i nejaki kao da ništa ne mogu da promene niti da utiču na to što im se dešava. Ljudi se bore koliko mogu protiv nepravde i zuluma ali borba je kratkog daha jer "avlija potčinjava čoveka vremenom i on počinje da se gubi". Da bi lakše mogli da shvatimo situaciju u našoj avliji ili bolje rečeno svetskoj jer sve je postalo isto svuda,najlakše možete da razumete ako prošitate sledeće rečenice: "Ako hoćeš da znaš kakva je neka država i njena uprava, i kakva im je budućnost, gledaj samo da saznaš koliko u toj zemlji ima čestitih i nevinih ljudi po zatvorima, a koliko zlikovaca i prestupnika na slobodi"...

knjizara-sigma.rs

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

четвртак, 17. децембар 2015.

LJUBAV KAO VEČITA INSPIRACIJA PESNIKA

    Još od davnina ljubav je prisutna u književnim delima. Tu su i prve pesme u prošlosti govorile o raznim ratovima ali i o ljudima koji su patili zbog ljubavi.
    Ne moramo da idemo toliko daleko vekovima u prošlost dovoljno je da se podsetimo dela koja se i dan danas čitaju a koja odišu ljubavlju. Bilo da je obostrana ili je neuzvraćena  ona je uvek tema književnih dela. Osvrnućemo se na dela koja su nam poznata poput Petrarkinog, Kanconijera. To je poznato delo koje govori o ljubavi Petrarke prema  Lauri, udatoj ženi koju je prvi put video u crkvi u Avinjonu. Naravno ta ljubav nije uzvraćena ali njega to ne sprečava da piše o njoj na poseban, uzvišen način kao o božanstvu koje je bez mane prosto savršena. Piše za njenog života pa čak i posle njene smrti. Međutim njegov način pisanja je toliko uzdiže da su  mnogi koji su proučavali njegova dela tvrdili da ta žena nije postojala ,samo zato što je o njoj pisao sa obožavanjem  kao da je ona neko božanstvo. Ne možemo pisati o ljubavi u književnim delima a da ne spomenemo Šekspirovo delo "Romeo i Julija". Ovo delo govori o ljubavi koja se tragično završila i mnogi književnici smatraju da je njihova ljubav bila najveća ljubav u svetskoj književnosti o kojoj se pisalo. Šekspir nam je u svom delu pisao o  ljubavi koja je bila toliko jaka da ih je oboje odvela u smrt. Što se naših domaćih pisaca tiče moramo spomenuti pesmu "Očiju tvojih da nije", koju je napiso Vasko Popa. On nam o ljubavi piše na jedan poseban način,govori nam da je ljubav osećanje koje može da promeni svet. Ako smo voljeni i volimo svet vidimo na sasvim drugačiji način, vidimo sve oko sebe  obojeno duginim bojama.Tada i sunce može jače da sija i nebo ima drugačiju boju nego obično. Nažalost ta ista ljubav koja nije uzvraćena svet nam boji u tužne sive boje i život gubi smisao. Motiv ljubavi pisci koriste svako na svoj način. Uzmimo za primer Jovana Jovanovića Zmaja koji piše o ljubavi na sebi svojstven način. Đulići su ispunjeni ljubavlju, toliko jakom da u stihovima osećamo nevericu dali se ta ljubav toliko jaka i velika stvarno dešava njemu ili je to samo san i varka. Pisac o svojoj ljubavi govori sa velikom nežnošću i emocijama koje su zapravo emocije koje je i sam doživeo, više je pisao autobiografski.Tokom čitanja raznih dela vidimo da pisci uvek koriste u svojim delima motiv ljubavi bilo da je to ljubav između mušarca i žene ili ljubav prema deci, braći ili prijateljima.       
   Kakva god da je ljubav u pitanju ona je ne presušni izvor inspiracije kako naših tako i svetski. Jer ljubav je najlepše osećanje koje je ikad živo biće iskusilo.

уторак, 15. децембар 2015.

ČUDESNA SPRAVA


    Kako bi bilo lepo kada bih imala vremeplov, tu čudesnu spravu kojom bih mogla da odem u budućnost. Znam, neko će reći da je to samo pusto maštanje ali zar je loše maštati o nečemu što će se možda neko za koju godinu izmisliti. Ranije avion niko nije ni sanjao pa danas on ipak postoji.
     Ja volim da maštam, ponekad budna sanjam šta bi bilo kad bi bilo. Tako u zadnje vreme sve češće maštam o vremeplovu.Volela bih da znam odgovore na mnoga pitanja koja me povremeno muče. Pošto se bavim rukometom i zaista volim taj sport, volela bih da znam hoće li se moj trud isplatiti? Možda ću u budućnosti zaigrati za neki poznati klub, možda ću ja biti poznata rukometašica?Volela bih pomoću vremeplova  da odem u budućnost i zavirim na neku utakmicu u kojoj ja igram. Sama pomisao na to me oduševljava. To bi bilo tako lepo, pomoglo bi mi da dobijem novu snagu da se još više trudim kako bih bila što bolja. Takođe bih volela da vidim kako će budućnost da izleda ,ne samo moja budućnost već i budućnost čitave planete. Volela bih da me taj vremeplov, ta čudesna mašina odvede u neku bolju budućnost. Zamislite kako bi bilo lepo kada bi u budućnosti svi ljudi bili srećni. Da nema ratova, deca da uživaju u svom bezbrižnom detinjstvu. Da više ni jedna majka ne strahuje hoće li joj se sin živ vratiti iz surovog i besmislenog rata. Sa druge strane strahujem da me ta čudesna mašina ne odvede u vreme koje još surovije nego naša današnjica. Možda će biti još više ratova, još veće patnje i stradanja. Ne, ne želim o takvoj budućnosti ni da pomislim. Da imam vremeplov mogla bih da pokušam da poravim sve ono što nije dobro, kao u filmu. Tako bih sprečila ratove i tugu na zemlji. Pomoću te čudesne mašine mogla bih da utičem na događaje u budućnosti i načinila bih život u  budućnosti kao u bajci. Osim u budućnost ja bih volela da zavirim u daleku prošlost koju poznajemo samo iz knjiga. Volela bih da vidim dinosauruse, mamute i ogromne ptice koje su nekada živele na našoj planeti. Volela bih da vidim prve ljude, upoznam njihov način života i možda nekako olakšam njihov život. Možda bih tako uspela da promenim sadašnjost kao i budućnost. Mislim da bi se sitnicama moglo uticati na brži razvoj planete pa ko zna možda bi već sad u sadašnjosti bilo normalno da se letuje negde na Marsu.
    Kad bih samo imala tu čudesnu mašinu,toliko bi se toga moglo promeniti .Sama pomisao na te mogućnosti me oduševljava. Za sada mi samo predstoji da maštam o tome, mada ko zna šta naučnici mogu da izmisle. Možda se to desi već za nekoliko dana, ja im držim fige neka što pre izmisle vremeplov.

MOJA PRVA SIMPATIJA

                                         
Svaka simpatija zaslužuje da se spomene jer nas za nju u nekom trenutku vezuju najlepša osećanja. Ipak prva simpatija je svakome posebna i ona se pamti čak i kada sve druge padnu u zaborav.
      Moja prva simpatija je meni ostala urezana duboko u sećanju. Nekako mi je posebna i kad pomislim na taj period nekako mi je toplo oko srca i uvek mi izmami osmeh na licu. Svoju prvu simpatiju sam ugledala prvog dana polaska u obdanište nakon letovanja sa roditeljima. Sećam se tog dana kao da je juče bilo. Mama mi je napravila slatku frizuricu sa malim bubamarama na šnalicama.Bila sam obučena u roze lepršavoj haljinici a na belim sandalicama su se pomerali mali cvetići sa svakim mojim korakom. Imala sam samo četiri godinice. Jedva sam čekala da ponovo vidim svoje drugare, posebno svoju najbolju drugaricu sa kojom, sam delila sve. Nisam ni sanjala da će se pojaviti neko koga nećemo moći da delimo i zbog koga će biti prekinuto naše drugarsvo. Kada sam ušla u vrtić brzo sam obula svoje nove sobne patike, poljubila mamu i uletela u našu učionicu. Čvrsto sam zagrlila moju drugaricu koja je već bila stigla i kraičkom oka ugledala najlepšeg dečaka na svetu.Vreme kao da je stalo. Gledala sam njegove zelene oči i plavu kosu koja je poskakivala pri svakom njegovom pokretu kao da je bila živa. Bila je boje kao puding od vanile koji mi je mama često spremala jer sam ga obožavala, tog dečaka sam nekoliko meseci obožavala  možda i više od pudinga. Ubrzo sam mu prišla kako bismo se upoznali. Kad mi je rekao svoje ime slatko se nasmejao, učinilo mi se kao da čijem cvrkut ptica. Nedostajao mu je prednji zubić kasnije mi je objasnio da ga je posetila Zubić vila. Sad kad se toga setim bude mi smešno i vidim da baš i nije bio toliko lep ali tada je bio najlepši dečak koga sam ja videla. Nakon toga sam gledala da se uvek nađem tako gde i on i da se uvek igram sa njim ali ne lezi vraže, to isto je želela i moja najbolja drugarica. On se i njoj sviđao. Moja simpatija nije bila samo moja, on je bio simpatija svih devojčica.Bilo je to i lepo i smešno a i tužno, kad bi se on igrao sa drugim devojčicama. Tih meseci sam i kući govorila samo o njemu, te rekao je ovo, uradio ono ili bio obučen u nečemu što je bilo prelepo. Naravno sve što je bilo vezano za njega bilo je uvek najbolje i najlepše.Više se nisam igrala sa devojčicama sve su mi postale smrtni neprijatelji jer su se vrzmale oko njega. Nakon nekoliko meseci otišli smo na rođendan moje rođake Maše koja je bila starija od mene celu jednu godinu. Tamo se desilo nešto što nisam ni sanjala, moja simpatija iz vrtića nije više imala mesto u mom srcu. Bio je izbrisan iz mog srca kao gumicom. Pojavi se neko drugi. Dečak sa crnom kosom kao najcrnja noć, prišo mi je i pitao da zajedno bojimo bojanku. Ja sam naravno pristala a time je moja prva simpatija pala u zaborav.
    Sada posle toliko vremena kada pomislim na taj period sve mi je tako simpatično. Moju  prvu simpatiju sam srela prošle godine  i nije mi bio uopšte simpatičan imao je neke bubuljice po licu boja kose mu je bila tamnija nije to više bio isti dečak sad je sigurno prva simpatija neke druge devojčice.