четвртак, 26. март 2015.

PORTRET

    Svako ima nekog ko mu je posebno drag i za koga bi učinio sve, baš sve to može biti prijatelj ili član porodice. Moja najdraza ličnost je moja sestra. Ona je u svemo sličana sa svojim vršnjacima osim sto je meni najlepša i najbolja sestra na celom svetu. Ona ima plavu kosu poput žita kada uzri, mekanu kao svila. Ima plave oči koje me potsećaju na dva mala planinska jezera. Ume da bude umiljata kao maca ali se po nekada ljuti kao prava tigrica. Nekada se posvađamo ali se brzo i pomirimo jer se zaista mnogo volimo i teško nam pada da budemo dugo ljute jedna na drugu. Ona se zove Anđelija i zna da bude poput pravog anđela mada je mama u nekim situacijama zove "đavolak". Sad da li je to samo tepanje ili zaista tako misli to samo ona sama zna. Mada ona ume i da napravi po neki nestašluk. Vrlo je vešta da se iz njih izvuče, dovoljno je samo da nas pogleda tim njenim plavim očima i sve joj je oprošteno a ona to vešto koristi. Svi znamo njene mane i vrline ali je volimo najviše na celom svetu, ona je naša maza. Mene zna da iznervira ali i pored toga znači mi mnogo. Znam da će neko reći kako mi je najdraža zato što mi je sesta ali svako ko je upozna vrlo je brzo zavoli baš kao i ja jer nju je nemoguće ne voleti...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

недеља, 8. март 2015.

JEZIK

    Jezik je osnovno sredstvo komunikacije među ljudima. Pitam se razmišlja li neko o njegovom nastanku ili je to prosto nešto što se podrazumeva da postoji.
    Ponekad se ljudi ni pored postojanaj jezika ne mogu razumeti i često se u narodu čuje rečenica: "Ne razumeju se kao da ne govore isti jezik". Nije potrebno da govorimo uvek isti jezik da bi se razumeli nekada se ljudi bolje razumeju u tišini, bez reči. Jezik nam služi za razgovor i komunikaciju ali nekada može da postane i oružje koje seče poput mača. Naš jezik kao i jezici drugih naroda u svom rečniku imaju i izraze kojima možete povrediti drugu osobu što je sve češći slučaj u savremenom društvu. Zato mislim da se treba obraćati malo više pažnje prilikom komunikacije sa drugim ljudima. Na žalost sve je više sarkastičnih razgovora među ljudima koji se skriva iza lepih reči. Što bi naš narod rekao: "Na jeziku med a u srcu jed". Mislim da za svaki razgovor i problem postoji adekvatan izraz koji neće povrediti druge ljude i da nema potrebe da se povređujemo rečima. Ja lično mislim da je prvi jezik koji je smišljen imao za cilj da se razumemo i razlikujemo po tome od životinja, kada smo već kod životinja zamislite kako bi bilo kada bi čovek poznavao i nemušti jezik, jezik kojim možemo da razumemo životinje. Možda bi planeta Zemlja postala bolje mesto za život a možda bismo i mi ljudi postali bolji u koliko bi razumeli potrebe životinja...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 800din PostNetom.

ZANIMLJIV ČOVEK TU PORED MENE

    U našem okruženju često imamo vrlo zanimljive ljude čiji su  životi protkani zanimljivim događajima.Samo je potrebno da se više zainteresujemo za njihove sudbine i možemo se iznenaditi time što ćemo saznati.
    Baš to se meni desilo jednoga dana kada sam se zadesila u društvu deda Jove koga poznajem od kada znam za sebe. Dugo sam ga poznavala ali nam on nikada nije pričao o svom dedinjstvu koji je zapravo i najzanimljiviji deo života. Deda Jova je stari dekica koji ima skoro devedeset godina. Jako je prijatan dedica i svi ga vole.Takođe on ima jedan hobi koji bi se pre povezao sa ženama nego sa muškarcima ali on obožava cveće i gaji ga u svojoj bašti. To sam ja znala o njemu i ako sam ga često posećivala sa svojim dekom. Jednog dana kada sam ga posetila sa svojim dekom on je izneo sok i kolače i seli smo da uživamo u njegovoj  cvetnoj bašti. Dok sam ja grickala svoje kolače i pila sok moj deka i deda Jova su se prisećali svojih teških ali zanimljivih dana detinjstva. Deda Jova je dosta stariji od mog dede ali su dobri prijatelji i često se viđaju. Nekako su kroz razgovor stigli do dana kada je je deda Jova bio dečak koji je odrastao u najtežim godinama naše zemlje, danima kada je rat prekinuo bezbrižno detinjsvo deda Jove i mnoge druge dece...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

SMRT VOJVODE KAJCE (analiza)

    Kao što je već svima poznato ovo je pesma koja spade u pokosovski ciklus.Možda neko nije upućen ali je ovu pesmu pribeležio i otrgo od zaborava, ko drugi nego Vuk Karađžić. Kao i sve pesme iz tog perioda i ova govori o ljutskom stradanju, ipak ova malo više govori o međuljudskim odnosima. Dok je u nekim pesmama iz tog perioda odnos između kralja i njegovih podanika pun strahopoštovanaja, u ovoj je sasvim drugačiji. Naime u ovoj pesmi se vojvode prema kralju odnose kao prema roditelju baš iz razloga što on svoje vojvode doživljava kao svoje sinove. Na prvi pogled tokom čitanja svako bi pomislio da se u ovoj pesmi govori o tome kako je dvanaest vojvoda krenulo u lov na čelu sa svojim kraljem Đurđem i putem se sukobili sa Mađarima. Tu gine vojvoda Kajce jer biva pogođen otrovnom strelom Sibinjanin Janka koji je pokvaren jer se služi postupcima koji nisu dostojni pravog vojnika. Za razliku od njega naše vojvode su oličenje hrabrosti i poštenja. Oni su u svaku borbu polazili svesni da su im veće šanse da poginu nego da prežive. Takođe se ovde u ovoj pesmi vidi i trenutak sahrane ovog hrabrog vojvode. Ono na šta bi trebala posebna pažnja da se obrati je ponašanje samog kralja u tom trenutku i reči koje on sa bolom izgovara: ,,Kako će te preboleti baba? Kako će te ostaviti sama?" Ove reči pokazuju odnos koji je kralj imao prema svojim vojnicima. On u tom trenutku tuguje kao ota koji je izgubio sina, njegovu bol možemo osetiti iz svake reči koju izgovara...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

четвртак, 9. октобар 2014.

Sastav - ŠKOLA KAKVU BIH ŽELEO


    O školi se vrlo često loše govori i deca je doživljavaju kao nešto strašno. Kada bi se samo neke sitnice promenile mogla bi da bude idealno mesto gde bi deca volela da provode što više vremena.
     Po meni je škola mesto gde se družimo stičemo znanje i nova prijateljstva, neka od tih prijateljstva bi mogla da potraju čitavog našeg života. Ako bi mene neko pitao kakvu bih ja školu želeo rekao bih mu da bih voleo da se u našoj školi ne prave razlike među decom. Želeo bih da se druže sva deca međusobno i da nikome ne bude bitno koje je nacionalnosti i koliko novca poseduju njegovi roditelji. Moji roditelji mi često pričaju o vrednostima koje su se nekada poštovale u društvu pa i u školi. Kada ih slušam kako su se deca u školi družila i učila zajedno  čini mi se kao da je reč o nekoj bajci. U  školi je sve više nasilja među decom, odvajaju se deca koja imaju novca i često ponižavaju decu koja ga nemaju. Moj tata me je učio da ljude delim samo na dobre i loše pa tako i ja samo na osnovu toga,delim svoje vršnjake. Među nama ima i dobre i loše dece kao i u svetu odraslih. Nikada se ne podsmevam svojim drugarima ni zbog čega ikad mogu nekome da pomognem uvek sam tu. Ja bih voleo da svi tako razmišljaju i da se svi trude da nam škola postane draga kao i naš dom. Da bi to postigli moramo svi da se potrudimo  pa čak i nastavnici. Morali bi da poradimo na tome da se lepo ponašamo jedni prema drugima i da se poštujemo kao što poštujemo članove svojih porodica. Kada to budemo postigi škola će postati idealno mesto za život i rad. Morali bi da se potrudimo da funkcionišemo kao jedna celina, jedna složna celina.Ja bi želeo da moja škola to postigne i postane primer svim školama u našoj zemlji. Kada bi škole potale tako divno mesto tada se ni roditelji ne bi brinuli hoće li  neko povrediti njihovo dete dok je u školi. Sve češće čujemo kako su  neka deca izbila neko dete ili ga probola nožem. Žalosno je je što su odrasli dozvolili da se nasilje uvuče u škole u mesto koje bi trebalo da bude oaza mira i prijateljstva. Gde je ovo društvo otišlo i šta su roditelji takve dece radili po pitanju njihovog vaspitanja. Nešto su oni pogrešili, Koji to roditelj želi da mu dete postane huligan.
    Zato bih ja ovim putem želeo da zamolim sve roditelje ne samo mojih drugara iz škole već i sve roditelje sveta da nauče svoju decu kako da postanu dobra deca jer će tako jednog dana postati i dobri ljudi. Tako će škole opet biti ono što su nekad bile mesto koje je ispunjeno smehom šalom i prijateljstvom. Želeo bih da reči: "Od kolevke pa do groba najlepše je đačko doba", ponovo važe u svim školama sveta. Oružju i nasilju nije mesto u školama,jedino naše oružje treba da budu olovke , znanje,drugarstvo i smeh. Takvu bih ja školu želeo za sebe i za svoje drugare i molim svako dete i svakog roditelja da pomogne da mi se želja ostvari.

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.