недеља, 8. март 2015.

JEZIK

    Jezik je osnovno sredstvo komunikacije među ljudima. Pitam se razmišlja li neko o njegovom nastanku ili je to prosto nešto što se podrazumeva da postoji.
    Ponekad se ljudi ni pored postojanaj jezika ne mogu razumeti i često se u narodu čuje rečenica: "Ne razumeju se kao da ne govore isti jezik". Nije potrebno da govorimo uvek isti jezik da bi se razumeli nekada se ljudi bolje razumeju u tišini, bez reči. Jezik nam služi za razgovor i komunikaciju ali nekada može da postane i oružje koje seče poput mača. Naš jezik kao i jezici drugih naroda u svom rečniku imaju i izraze kojima možete povrediti drugu osobu što je sve češći slučaj u savremenom društvu. Zato mislim da se treba obraćati malo više pažnje prilikom komunikacije sa drugim ljudima. Na žalost sve je više sarkastičnih razgovora među ljudima koji se skriva iza lepih reči. Što bi naš narod rekao: "Na jeziku med a u srcu jed". Mislim da za svaki razgovor i problem postoji adekvatan izraz koji neće povrediti druge ljude i da nema potrebe da se povređujemo rečima. Ja lično mislim da je prvi jezik koji je smišljen imao za cilj da se razumemo i razlikujemo po tome od životinja, kada smo već kod životinja zamislite kako bi bilo kada bi čovek poznavao i nemušti jezik, jezik kojim možemo da razumemo životinje. Možda bi planeta Zemlja postala bolje mesto za život a možda bismo i mi ljudi postali bolji u koliko bi razumeli potrebe životinja...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 800din PostNetom.

ZANIMLJIV ČOVEK TU PORED MENE

    U našem okruženju često imamo vrlo zanimljive ljude čiji su  životi protkani zanimljivim događajima.Samo je potrebno da se više zainteresujemo za njihove sudbine i možemo se iznenaditi time što ćemo saznati.
    Baš to se meni desilo jednoga dana kada sam se zadesila u društvu deda Jove koga poznajem od kada znam za sebe. Dugo sam ga poznavala ali nam on nikada nije pričao o svom dedinjstvu koji je zapravo i najzanimljiviji deo života. Deda Jova je stari dekica koji ima skoro devedeset godina. Jako je prijatan dedica i svi ga vole.Takođe on ima jedan hobi koji bi se pre povezao sa ženama nego sa muškarcima ali on obožava cveće i gaji ga u svojoj bašti. To sam ja znala o njemu i ako sam ga često posećivala sa svojim dekom. Jednog dana kada sam ga posetila sa svojim dekom on je izneo sok i kolače i seli smo da uživamo u njegovoj  cvetnoj bašti. Dok sam ja grickala svoje kolače i pila sok moj deka i deda Jova su se prisećali svojih teških ali zanimljivih dana detinjstva. Deda Jova je dosta stariji od mog dede ali su dobri prijatelji i često se viđaju. Nekako su kroz razgovor stigli do dana kada je je deda Jova bio dečak koji je odrastao u najtežim godinama naše zemlje, danima kada je rat prekinuo bezbrižno detinjsvo deda Jove i mnoge druge dece...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

SMRT VOJVODE KAJCE (analiza)

    Kao što je već svima poznato ovo je pesma koja spade u pokosovski ciklus.Možda neko nije upućen ali je ovu pesmu pribeležio i otrgo od zaborava, ko drugi nego Vuk Karađžić. Kao i sve pesme iz tog perioda i ova govori o ljutskom stradanju, ipak ova malo više govori o međuljudskim odnosima. Dok je u nekim pesmama iz tog perioda odnos između kralja i njegovih podanika pun strahopoštovanaja, u ovoj je sasvim drugačiji. Naime u ovoj pesmi se vojvode prema kralju odnose kao prema roditelju baš iz razloga što on svoje vojvode doživljava kao svoje sinove. Na prvi pogled tokom čitanja svako bi pomislio da se u ovoj pesmi govori o tome kako je dvanaest vojvoda krenulo u lov na čelu sa svojim kraljem Đurđem i putem se sukobili sa Mađarima. Tu gine vojvoda Kajce jer biva pogođen otrovnom strelom Sibinjanin Janka koji je pokvaren jer se služi postupcima koji nisu dostojni pravog vojnika. Za razliku od njega naše vojvode su oličenje hrabrosti i poštenja. Oni su u svaku borbu polazili svesni da su im veće šanse da poginu nego da prežive. Takođe se ovde u ovoj pesmi vidi i trenutak sahrane ovog hrabrog vojvode. Ono na šta bi trebala posebna pažnja da se obrati je ponašanje samog kralja u tom trenutku i reči koje on sa bolom izgovara: ,,Kako će te preboleti baba? Kako će te ostaviti sama?" Ove reči pokazuju odnos koji je kralj imao prema svojim vojnicima. On u tom trenutku tuguje kao ota koji je izgubio sina, njegovu bol možemo osetiti iz svake reči koju izgovara...

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

четвртак, 9. октобар 2014.

Sastav - ŠKOLA KAKVU BIH ŽELEO


    O školi se vrlo često loše govori i deca je doživljavaju kao nešto strašno. Kada bi se samo neke sitnice promenile mogla bi da bude idealno mesto gde bi deca volela da provode što više vremena.
     Po meni je škola mesto gde se družimo stičemo znanje i nova prijateljstva, neka od tih prijateljstva bi mogla da potraju čitavog našeg života. Ako bi mene neko pitao kakvu bih ja školu želeo rekao bih mu da bih voleo da se u našoj školi ne prave razlike među decom. Želeo bih da se druže sva deca međusobno i da nikome ne bude bitno koje je nacionalnosti i koliko novca poseduju njegovi roditelji. Moji roditelji mi često pričaju o vrednostima koje su se nekada poštovale u društvu pa i u školi. Kada ih slušam kako su se deca u školi družila i učila zajedno  čini mi se kao da je reč o nekoj bajci. U  školi je sve više nasilja među decom, odvajaju se deca koja imaju novca i često ponižavaju decu koja ga nemaju. Moj tata me je učio da ljude delim samo na dobre i loše pa tako i ja samo na osnovu toga,delim svoje vršnjake. Među nama ima i dobre i loše dece kao i u svetu odraslih. Nikada se ne podsmevam svojim drugarima ni zbog čega ikad mogu nekome da pomognem uvek sam tu. Ja bih voleo da svi tako razmišljaju i da se svi trude da nam škola postane draga kao i naš dom. Da bi to postigli moramo svi da se potrudimo  pa čak i nastavnici. Morali bi da poradimo na tome da se lepo ponašamo jedni prema drugima i da se poštujemo kao što poštujemo članove svojih porodica. Kada to budemo postigi škola će postati idealno mesto za život i rad. Morali bi da se potrudimo da funkcionišemo kao jedna celina, jedna složna celina.Ja bi želeo da moja škola to postigne i postane primer svim školama u našoj zemlji. Kada bi škole potale tako divno mesto tada se ni roditelji ne bi brinuli hoće li  neko povrediti njihovo dete dok je u školi. Sve češće čujemo kako su  neka deca izbila neko dete ili ga probola nožem. Žalosno je je što su odrasli dozvolili da se nasilje uvuče u škole u mesto koje bi trebalo da bude oaza mira i prijateljstva. Gde je ovo društvo otišlo i šta su roditelji takve dece radili po pitanju njihovog vaspitanja. Nešto su oni pogrešili, Koji to roditelj želi da mu dete postane huligan.
    Zato bih ja ovim putem želeo da zamolim sve roditelje ne samo mojih drugara iz škole već i sve roditelje sveta da nauče svoju decu kako da postanu dobra deca jer će tako jednog dana postati i dobri ljudi. Tako će škole opet biti ono što su nekad bile mesto koje je ispunjeno smehom šalom i prijateljstvom. Želeo bih da reči: "Od kolevke pa do groba najlepše je đačko doba", ponovo važe u svim školama sveta. Oružju i nasilju nije mesto u školama,jedino naše oružje treba da budu olovke , znanje,drugarstvo i smeh. Takvu bih ja školu želeo za sebe i za svoje drugare i molim svako dete i svakog roditelja da pomogne da mi se želja ostvari.

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

уторак, 7. октобар 2014.

Sastav-Želja mi se ostvarila

    Nekada mislimo da nam se  žele nece ostvariti pa brzo odustanemo od njih. Neko mi je jednom rekao da je dovoljno samo jako  želeti i da ce se svaka želja ostvariti  Ja sam još na prošlom rodendanu poželela za naredni divan ljubičasti bicikl . 
    Kako je vreme odmicalo  sve sam više gubila nadu da cu ga dobiti. Mada sam ga silno želela. Toliko sam ga želela  da sam ga noću sanjala. Sanjala sam kako sa drugaricama vozim svoj bicikl dok mi vetar mrsi kosu. Oko nas lete šareni leptirici a ptice veselo cvrkuću. U daljini vidim decu kako se igraju sa svojim psom. Ja srećna jurim na svom blještavom ljubicastom biciklu. Sunce mi miluje veselo lice, prosto sijam od srece imam najlepši bicikl u mom kraju. Onda me iz sna trgne uporna zvonjava, to me sat budi za školu. Mom razočarenju nigde kraja a bila sam mu tako blizu, pa san je bio tako stvaran ali šta je tu je,polazim u školu. Putem  gledam decu kako ponosno voze svoje bicikle. Ja sebi ponavljam samo je dovoljno jako želeti i želja će se ostvariti. Zatvaram oči i silno zaželim svoj ljubičasti bicikl. Skoro sam sigurna da ću ga dobiti, mada šta ako? Opet nisam sigurna hoće li se moja želja ostvariti. Posle pomislim moja mama će vec nekako ispuniti moju želju ona kao da ima neku moć pa uvek sazna šta ja želim i  želju mi  ostvari. Teši me i to što znam da sam bila dobra zaista sam se trudila da se ne ljuti na mene, sa tim mislima ulazim u školsko dvorište. Posle časova opet srećem decu na biciklima i sad već ubrzano hodam skoro ljutito pa se pitam cemu toliko šepurenje, kao da samo oni imaju bicikl. Imaću sledeće godine i ja svoj bicikl pa ću ih onda pitati čiji je lepši i brži.Tužna i besna sam otišla kući, mama me je pitala šta me muči? Tiho sam prošaputala: "Samo jedan ljubičasti bicikl". Pošto me nije dobro čula ponovo me je pitala, ja sam odgovorila: "Nije mi ništa, ne brini, samo sam umorna". Mama se nasmejala i rekla kako za sve ima rešenja. Na te njene reči nisam mnogo obraćala pažnje, mada sam kasnije shvatila da su te reči meni puno govorile. Kao i svakog dana posle ručka ja sam se povukla u svoju sobu da učim a u glavi mi je bio ko drugi nego ljubičasti bicikl. Tako su se nizali dan za danom, nedelja za nedeljom mesec za mesecom. Ja sam sa velikim nestrpljenjem čekala svoj rođendan. Konacno je osvanuo i taj dan. Probudila sam se a sunce je obasjalo celu moju sobu. Ušla sam u kuhinju nigde nikog nema, samo me je na stolu sačekala poruka da je doručak u frižideru. Strašno, pa ni da mi čestitaju rodendan. Samo mi je to trebalo pa oni ne da mi nisu kupili bicikl nego su zaboravili i na moj rođendan. Tako sam i tužna i besna da više nisam ni gladna. Dok sam tako gledala doručak činilo mi se kao da mi se ruga. Zvono na vratima me je vratilo u stvarnost. Otvorila sam,bili su to mama i tata nosili su  gomilu kesa.Tata mi je rekao da unesem kesu koja je ostala ispred vrata.Kada sam izašla ugledala sam njega, napolju je stajao  najlepši ljubičasti bicikl. Bio je prelep, mojoj sreći nije bilo kraja. Ostvarila mi se želja a tako sam to dugo čekala.Toliko sam se obradovala a vec sam izgubila svaku nadu da ću ga dobiti. Skakala sam od sreće, vrtela sam mamu u krug. Od tate sam tražila da me uštine kako bih utvrdila da ne sanjam.  
     Moja želja je postala stvarnost zaista deluje ono što su mi rekli da je potrebno samo jako želeti da bi se želje ostvarile. Ostvariila mi se želja a sad je red na mene da se pravim važna kao i moji drugari iz kraja.

Foto:decjisajt.rs