четвртак, 9. октобар 2014.

Sastav - ŠKOLA KAKVU BIH ŽELEO


    O školi se vrlo često loše govori i deca je doživljavaju kao nešto strašno. Kada bi se samo neke sitnice promenile mogla bi da bude idealno mesto gde bi deca volela da provode što više vremena.
     Po meni je škola mesto gde se družimo stičemo znanje i nova prijateljstva, neka od tih prijateljstva bi mogla da potraju čitavog našeg života. Ako bi mene neko pitao kakvu bih ja školu želeo rekao bih mu da bih voleo da se u našoj školi ne prave razlike među decom. Želeo bih da se druže sva deca međusobno i da nikome ne bude bitno koje je nacionalnosti i koliko novca poseduju njegovi roditelji. Moji roditelji mi često pričaju o vrednostima koje su se nekada poštovale u društvu pa i u školi. Kada ih slušam kako su se deca u školi družila i učila zajedno  čini mi se kao da je reč o nekoj bajci. U  školi je sve više nasilja među decom, odvajaju se deca koja imaju novca i često ponižavaju decu koja ga nemaju. Moj tata me je učio da ljude delim samo na dobre i loše pa tako i ja samo na osnovu toga,delim svoje vršnjake. Među nama ima i dobre i loše dece kao i u svetu odraslih. Nikada se ne podsmevam svojim drugarima ni zbog čega ikad mogu nekome da pomognem uvek sam tu. Ja bih voleo da svi tako razmišljaju i da se svi trude da nam škola postane draga kao i naš dom. Da bi to postigli moramo svi da se potrudimo  pa čak i nastavnici. Morali bi da poradimo na tome da se lepo ponašamo jedni prema drugima i da se poštujemo kao što poštujemo članove svojih porodica. Kada to budemo postigi škola će postati idealno mesto za život i rad. Morali bi da se potrudimo da funkcionišemo kao jedna celina, jedna složna celina.Ja bi želeo da moja škola to postigne i postane primer svim školama u našoj zemlji. Kada bi škole potale tako divno mesto tada se ni roditelji ne bi brinuli hoće li  neko povrediti njihovo dete dok je u školi. Sve češće čujemo kako su  neka deca izbila neko dete ili ga probola nožem. Žalosno je je što su odrasli dozvolili da se nasilje uvuče u škole u mesto koje bi trebalo da bude oaza mira i prijateljstva. Gde je ovo društvo otišlo i šta su roditelji takve dece radili po pitanju njihovog vaspitanja. Nešto su oni pogrešili, Koji to roditelj želi da mu dete postane huligan.
    Zato bih ja ovim putem želeo da zamolim sve roditelje ne samo mojih drugara iz škole već i sve roditelje sveta da nauče svoju decu kako da postanu dobra deca jer će tako jednog dana postati i dobri ljudi. Tako će škole opet biti ono što su nekad bile mesto koje je ispunjeno smehom šalom i prijateljstvom. Želeo bih da reči: "Od kolevke pa do groba najlepše je đačko doba", ponovo važe u svim školama sveta. Oružju i nasilju nije mesto u školama,jedino naše oružje treba da budu olovke , znanje,drugarstvo i smeh. Takvu bih ja školu želeo za sebe i za svoje drugare i molim svako dete i svakog roditelja da pomogne da mi se želja ostvari.

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

уторак, 7. октобар 2014.

Sastav-Želja mi se ostvarila

    Nekada mislimo da nam se  žele nece ostvariti pa brzo odustanemo od njih. Neko mi je jednom rekao da je dovoljno samo jako  želeti i da ce se svaka želja ostvariti  Ja sam još na prošlom rodendanu poželela za naredni divan ljubičasti bicikl . 
    Kako je vreme odmicalo  sve sam više gubila nadu da cu ga dobiti. Mada sam ga silno želela. Toliko sam ga želela  da sam ga noću sanjala. Sanjala sam kako sa drugaricama vozim svoj bicikl dok mi vetar mrsi kosu. Oko nas lete šareni leptirici a ptice veselo cvrkuću. U daljini vidim decu kako se igraju sa svojim psom. Ja srećna jurim na svom blještavom ljubicastom biciklu. Sunce mi miluje veselo lice, prosto sijam od srece imam najlepši bicikl u mom kraju. Onda me iz sna trgne uporna zvonjava, to me sat budi za školu. Mom razočarenju nigde kraja a bila sam mu tako blizu, pa san je bio tako stvaran ali šta je tu je,polazim u školu. Putem  gledam decu kako ponosno voze svoje bicikle. Ja sebi ponavljam samo je dovoljno jako želeti i želja će se ostvariti. Zatvaram oči i silno zaželim svoj ljubičasti bicikl. Skoro sam sigurna da ću ga dobiti, mada šta ako? Opet nisam sigurna hoće li se moja želja ostvariti. Posle pomislim moja mama će vec nekako ispuniti moju želju ona kao da ima neku moć pa uvek sazna šta ja želim i  želju mi  ostvari. Teši me i to što znam da sam bila dobra zaista sam se trudila da se ne ljuti na mene, sa tim mislima ulazim u školsko dvorište. Posle časova opet srećem decu na biciklima i sad već ubrzano hodam skoro ljutito pa se pitam cemu toliko šepurenje, kao da samo oni imaju bicikl. Imaću sledeće godine i ja svoj bicikl pa ću ih onda pitati čiji je lepši i brži.Tužna i besna sam otišla kući, mama me je pitala šta me muči? Tiho sam prošaputala: "Samo jedan ljubičasti bicikl". Pošto me nije dobro čula ponovo me je pitala, ja sam odgovorila: "Nije mi ništa, ne brini, samo sam umorna". Mama se nasmejala i rekla kako za sve ima rešenja. Na te njene reči nisam mnogo obraćala pažnje, mada sam kasnije shvatila da su te reči meni puno govorile. Kao i svakog dana posle ručka ja sam se povukla u svoju sobu da učim a u glavi mi je bio ko drugi nego ljubičasti bicikl. Tako su se nizali dan za danom, nedelja za nedeljom mesec za mesecom. Ja sam sa velikim nestrpljenjem čekala svoj rođendan. Konacno je osvanuo i taj dan. Probudila sam se a sunce je obasjalo celu moju sobu. Ušla sam u kuhinju nigde nikog nema, samo me je na stolu sačekala poruka da je doručak u frižideru. Strašno, pa ni da mi čestitaju rodendan. Samo mi je to trebalo pa oni ne da mi nisu kupili bicikl nego su zaboravili i na moj rođendan. Tako sam i tužna i besna da više nisam ni gladna. Dok sam tako gledala doručak činilo mi se kao da mi se ruga. Zvono na vratima me je vratilo u stvarnost. Otvorila sam,bili su to mama i tata nosili su  gomilu kesa.Tata mi je rekao da unesem kesu koja je ostala ispred vrata.Kada sam izašla ugledala sam njega, napolju je stajao  najlepši ljubičasti bicikl. Bio je prelep, mojoj sreći nije bilo kraja. Ostvarila mi se želja a tako sam to dugo čekala.Toliko sam se obradovala a vec sam izgubila svaku nadu da ću ga dobiti. Skakala sam od sreće, vrtela sam mamu u krug. Od tate sam tražila da me uštine kako bih utvrdila da ne sanjam.  
     Moja želja je postala stvarnost zaista deluje ono što su mi rekli da je potrebno samo jako želeti da bi se želje ostvarile. Ostvariila mi se želja a sad je red na mene da se pravim važna kao i moji drugari iz kraja.

Foto:decjisajt.rs



     

субота, 4. октобар 2014.

JEDAN DOŽIVLJAJ IZ DETINJSTVA


    Moje detinjsvo je ispunjeno lepim trenutcima i raznim dogodovštinama. Onaj koji je na mene ostavio poseban utisak i koga se rado sećam je vezan za jedno letovanje.
Foto:Opusteno.rs
   Roditelji su me odveli na letovanje u Crnu Goru. Pošto je to bilo kad sam imala samo četiri godine za mene je to bio pravi doživljaj. U trenutku kad sam ugledala onoliku vodu ja sam se oduševila. Oči su mi sde caklile od sreće, mnogo sam volela vodu i da se brčkam u njoj. Volela sam vodu pa sam zato rano i naučila da plivam. Bila sam u stanju satima da se brčkam u vodi ,mama bi me jedva izvukla iz vode uz moje suze i vrisku. I ako bi mi usne pomodrele i koža smežurala ja nisam želela van. Pravila sam kule u pesku, male bazenčiće i jezerca. Skupljala bih školjkice i šarene kamenčiće kojima sam ukrašavala svoje torte od peska,koje sam mami  i tati pripremala sa puno ljubavi. Tata bi glumio da ih jede i hvalio moju tortu a mama bi mi tražila recept. Ja sam bila tako puna sebe. More je za mene samo po sebi prestavljalo veliki doživljaj. Jednog dana su mama i tata odlučili da odemo na krstarenje. Kakva je to radost bila za mene kad sam videla brod. Tek kad sam kročila na brod mojoj sreći nije bilo kraja, trčala sam sa jednog kraja na drugi i zagleđivala svaki kutak. Odmah sam poželela da mi tata kupi jedan ali da bude potpuno isti kao taj. Normalno tata se samo nasmejao i objasnio klako tako veliki brod traži puno vode i da tako veliki neće moći da stane u našu kadu. Zato mi je obećao isti samo manji, moja naivna glavica je to prihvatila i sa oduševljenjem posmatrala sve oko sebe. Posmatrala sam more i tragove koje je brod ostavljao iza sebe, more se penilo i podsećalo me na vodu u kojoj mama pere posuđe. Bilo je čak i balončića ili se bar meni tako činilo. Jednog momenta sam u vodi ugledala ogromnu ribu i počela da vičem...


Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 800din PostNetom.

DOLAP KAO SIMBOL ŽIVOTA

    Da biste bolje shvatili zbog čega je dolap zapravo simbol života potrebno je znati šta je to i čemu služi? Dolap je zapravo sprava za navodnjavanje koja se okreće u krug  i tako bez prestankaKako biste još bolje shvatili  sinboliku preporučila bih svima da pročitaju pesmu "DOLAP"Milana Rakića.
Foto:Parapsihologija.com
    Ja sam je pročitala i sada posle nje imam sasvim drugačije poglede na život. Shvatila sam da život nije uvek ružičast  i da se nekako uvek okreće kao i dolap u krug. Ispunjen je usponima i padovima, lepim i ružnim trenutcima. Kao i u pesmi  Milana Rakića na početku život a čovek je ispunjen snagom i voljom za životom. Čovek je jak i ne boji se ničeg, možda baš zato što ni sam nezna šta ga kroz taj isti život očekuje. Upravo je tako vranac u pesmi okretao  dolap . Dolap nov a vranac mlad u punoj snazi baš kao i čovek na početku života. Sa vremenom se sve menja. Dolap od kiše i nevremena sve više stari i propada, konja izdajke snaga i dolap se okreće sve sporije i sporije. Sve su to simboli koji simbolizuju čoveka kroz život. Čovek kroz život nailazi na mnogo lepih trenutaka   kao što su za dolap lepi sunčani dani tako su za čoveka dani ispunjeni  ljuibavlju srećom i uspesima. Zatim kao što kiša i nevreme uništavaju dolap tako i čoveka uništavaju  tuga, razočarenje ,neuspeh. I tako iz godine u godinu dolap se okreće bez prestanka a čovek živi svoj život takođe bez prestanka jer dani se nižu jedan za drugim i vreme prolazi.....

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.

ČUDESAN SVET DETINJSTVA

    Moj svet je ispunjen raznim dogodovštinama kao i detinjstvo svih mojih vršnjaka. Trudim se da ne napravim ni jedan nestašluk, ipak se po nekad neki i desi ja to prosto ne mogu da sprečim. Nije da ja to namerno radim, jednostavno se desi.
    Bio je to dan kao i svaki drugi, ništa nije ukazivalo da je to dan kao stvoren za nestašluke. Ustala sam kao i obično i krenula u školu. U školi je sve proteklo normalno čak sam dobila i peticu i takosva srećna krenula kući. Dan je bio prelep sunce je sijalo, ptice su cvrkutale a rascvetalo cveće je mamilo svojim opojnim mirisom. Već sam se dogovorila sa drugaricom da ćemo posle škole prošetati. Jedva sam  čekala da ostavim torbu ,presvučem se i ,pravac  šetnja. Kada sam stigla kući bacila sam torbu u ćošak i pokupila sendvič da pojedem uz put. Nisam imala vremena da se zadržavam drugarica me je čekala ispred kuće. Moja mama obožava cveće i kuća nam je puna saksija. Tu uvek postoji mogućnost da se iz nepažnje naravno slučjno nikako namerno neka i obori. Upravo se meni tog dana to i desilo. Žurila sam zaista nije bilo namernno. Nisam ni osetila da sam je dotakla, kad sam samo čula jak tresak iza sebe. Znala sam da sam zabrljala i to dobro.Bio je to mamin omiljeni cvet ....

Sastav možete naručiti u celosti  na: 0691641999, uplatom 700din PostNetom.